Kad sretneš Hanku
Mojoj majci
Biografija
Dragi prijatelji u rubrici multimedija od danas možete slušati i pjesmu koja će, nadam se, obilježiti moju cijelokupnu karijeru. Pjesma je djelo tandema Vehid Gunić i Dilvad Felić o tome kako je nastala ova pjesma Gunić kaže:
"Pjesmu „A nije da nije svega bilo“ namjenski sam napisao za Safeta Isovića uoči strašnog rata. Desio se rat, Safetovo ranjavanje i Njegov prerani odlazak. Ostala je pjesma neodpjevana. Svojim vokalnim izvedbama Bahrija Hadžialić se zaputila neizbrisivim tragom koji je u tumačenju i doživljaju pjesme ostavio neprolazni Safet Isović. Dvije pjesme koje nam ovdje Bahrija donosi, dug je i Safetu, ali i brana od zaborava možda najvećeg i najboljeg tumača sevdalinke svih vremena."
Dobro došli na stranice Bahrije Hadžialić, interpretatorke bosanske gradske pjesme sevdalinke. Jedan je novinar o meni napisao: Rođena je 22. decembra u znaku strijelca i u centru Šehera, tik uz slavnu Prvu gimnaziju. Rasla je uz sevdalinku – najmiliju pjesmu svoje majke, pa je onda i bilo normalno da i sama uplovi u vode koje brode najdubljim slojevima narodne duše. Bezmalo tri decenije, tiho i nenametljivo, pa bi se moglo reći više za sebe, nego za druge, Bahrija je prodirala u čudesni svijet što ga u sebi ukriva naša gradska pjesma sevdalinka. Tako je sazrijevala i stasavala jedna od najboljih interpretatorki sevdalinki koje danas imamo. U slavnom Radio-Sarajevu prošla je pravu školu pjevanja Joze Penave, pravog i po svemu autentičnog narodnog genija kojeg je iznjedrila naša zemlja. Bolji poznavaoci narodne muzike, već po prvoj otpjevanoj strofi, prepoznat će u Bahrijinoj pjesmi vještu ruku kormilara Penave koji je ovu darovitu ženu uveo u tajne pjesme.
Rekoh, ova u svemu izuzetna umjetnica stupila je pred mikrofone Radio-Sarajeva još kao djevojčica, a onda je, korak po korak, skromno, nenametljivo i, što bi se reklo, samozatajno, krčila put do vrhova u kojima danas tako superiorno vlada. Stoga nije ni čudo što sam u ovoj ženi čudesnog i anđeoskog glasa prepoznao zaista vanserijskog tumača, odnosno tumačicu, prije svega, pa moglo bi se reći i isključivo sevdalinke, da joj ravne nije u svoj Bosni, pa i Hercegovini. Zato ona tako sigurno godinama, pa i decenijama ostaje jedna vrsta zaštitnog znaka emisije MERAKLIJE, jer je izvrsna, jer ne pjeva nego razgrče i tumači, jer cizelira pjesmu poput najboljeg filigraniste, jer je svoju pjesmu kao pjevani govor dovela gotovo do savršenstva. Trebalo je pratiti njen nastup na Osmom internacionalnom festivalu tamburaških orkestara Evrope u Bijelom Polju 31. jula 2010. godine i shvatiti da je Bahrija Hadžialić svojim doživljajem i tumačenjem sevdalinke postala pojava koja i raduje i žalosti; raduje jer je senzacionalna, a žalosti jer je usamljena, jer, dakle, pripada redu malobrojnih Posljednjih Mohikanaca koji svojim pjevanjem pokušavaju očuvati briljantne izdanke proistekle iz naše kolektivne darovitosti. U slojeve takvih stanja narodnih duša Bahrija vas vodi i ovim svojim stranicama. Pridružite joj se kao dragi i, možda posljednji saputnici."
"Pjesmu „A nije da nije svega bilo“ namjenski sam napisao za Safeta Isovića uoči strašnog rata. Desio se rat, Safetovo ranjavanje i Njegov prerani odlazak. Ostala je pjesma neodpjevana. Svojim vokalnim izvedbama Bahrija Hadžialić se zaputila neizbrisivim tragom koji je u tumačenju i doživljaju pjesme ostavio neprolazni Safet Isović. Dvije pjesme koje nam ovdje Bahrija donosi, dug je i Safetu, ali i brana od zaborava možda najvećeg i najboljeg tumača sevdalinke svih vremena."
Dobro došli na stranice Bahrije Hadžialić, interpretatorke bosanske gradske pjesme sevdalinke. Jedan je novinar o meni napisao: Rođena je 22. decembra u znaku strijelca i u centru Šehera, tik uz slavnu Prvu gimnaziju. Rasla je uz sevdalinku – najmiliju pjesmu svoje majke, pa je onda i bilo normalno da i sama uplovi u vode koje brode najdubljim slojevima narodne duše. Bezmalo tri decenije, tiho i nenametljivo, pa bi se moglo reći više za sebe, nego za druge, Bahrija je prodirala u čudesni svijet što ga u sebi ukriva naša gradska pjesma sevdalinka. Tako je sazrijevala i stasavala jedna od najboljih interpretatorki sevdalinki koje danas imamo. U slavnom Radio-Sarajevu prošla je pravu školu pjevanja Joze Penave, pravog i po svemu autentičnog narodnog genija kojeg je iznjedrila naša zemlja. Bolji poznavaoci narodne muzike, već po prvoj otpjevanoj strofi, prepoznat će u Bahrijinoj pjesmi vještu ruku kormilara Penave koji je ovu darovitu ženu uveo u tajne pjesme. Rekoh, ova u svemu izuzetna umjetnica stupila je pred mikrofone Radio-Sarajeva još kao djevojčica, a onda je, korak po korak, skromno, nenametljivo i, što bi se reklo, samozatajno, krčila put do vrhova u kojima danas tako superiorno vlada. Stoga nije ni čudo što sam u ovoj ženi čudesnog i anđeoskog glasa prepoznao zaista vanserijskog tumača, odnosno tumačicu, prije svega, pa moglo bi se reći i isključivo sevdalinke, da joj ravne nije u svoj Bosni, pa i Hercegovini. Zato ona tako sigurno godinama, pa i decenijama ostaje jedna vrsta zaštitnog znaka emisije MERAKLIJE, jer je izvrsna, jer ne pjeva nego razgrče i tumači, jer cizelira pjesmu poput najboljeg filigraniste, jer je svoju pjesmu kao pjevani govor dovela gotovo do savršenstva. Trebalo je pratiti njen nastup na Osmom internacionalnom festivalu tamburaških orkestara Evrope u Bijelom Polju 31. jula 2010. godine i shvatiti da je Bahrija Hadžialić svojim doživljajem i tumačenjem sevdalinke postala pojava koja i raduje i žalosti; raduje jer je senzacionalna, a žalosti jer je usamljena, jer, dakle, pripada redu malobrojnih Posljednjih Mohikanaca koji svojim pjevanjem pokušavaju očuvati briljantne izdanke proistekle iz naše kolektivne darovitosti. U slojeve takvih stanja narodnih duša Bahrija vas vodi i ovim svojim stranicama. Pridružite joj se kao dragi i, možda posljednji saputnici."